fbpx

Živim u svetu dece

13.06.2017

Elizabeta Petruševa, ili skraćeno sestra Beti je najbolji prijatelj dece u Stacionaru za dečje bolesti. I nakon 32 godine rada sa decom, ona poseduje isti elan i entuzijazam, i reklo bi se dečji nemiran duh u svakodnevnoj brizi o najmanjim pacijentima. Ona zna sve dečje pesmice i peva ih deci sa zadovoljstvom. A oni ne mogu sakriti iskreni dečji osmeh kada se na vratima bolničke sobe pojavi njen lik.

„Ja poznajem svet dece i lepo mi je kada živim u tom ružičastom svetu. Oduvek sam želela da radim sa decom, jer su najčistija i nevina stvorenja. Volim da živim u njihovom svetu i jedino taj svet mogu da razumem. Svet odraslih je komplikovan, dečji je toliko čist i sponatan“ – kaže sestra Beti.

32 godine provedene u brizi za bolesnu decu su dokaz da posao nije samo obaveza, već pre svega bezuslovna ljubav i posvećenost najmlađim pacijentima.

– Na samom početku sam imala ponudu da izaberem dali želim da radim na Odeljenju za kardiologiju ili na Odeljenju za dečje bolesti. Ja sam se odlučila za rad sa decom i nisam pogrešila. Zadnjih 3 godina radim na Odeljenju za pedijatriju u „Adžibadem Sisitini“ i presrećna sam što deca ovde imaju stvarno predivne uslove. Počev od urednih soba, do rekvizita, higijene i visoko obučenog tima koji je uvek sa njima.

Često puta pevate deci, koje su pesmice koje deca najviše vole?

– „Kupus ima trista košulja“, zatim „Nikola, Nikola“… postoji bezbroj dečjih pesmica, a ja ih znam većinu. I svakog dana učim nove pesmice. Ako poznaješ svet dece, onda moraš znati sve stvari koje ih prave srećnim. Ako neko dete veoma voli neku pesmu, ja se trudim da je naučim dok je u bolnici. Moraš osećati decu. To pričam i mlađim sestrama sa kojima radim, moraš znati kako da prodreš do dece, da znaš šta vole, da im ugađaš.

Imate poseban pristup i prema majkama, koje najčešće odsedaju zajedno sa decom

Majke su veoma uznemirene, na prvom mestu zbog stanja deteta. Ako naiđu na neljubazan prijem, to ih čini još više nesigurnijim i uznemirenijim. Njima je neophodna podrška, kako bi stekle veće samopouzdanje i pouzdanje u samu instituciju, te u mene kao u sestru koja će raditi sa detetom. To je jedini način na koji ih možeš prilagoditi i informisati ih za sve procedure vezane za dete. Ja majkama objašnjavam korak po korak sve ono što ću preuzeti oko njihovog deteta. Majka je najvažnija za dete, ako je ona smirena, onda se to prenosi na dete i obrnuto. Uznemirene majke prenose nemir detetu.

Koliko je teško dati terapiju malim decama

Da, ne ide uvek sve tako ružičasto, međutim mi smo spremni za rad sa najmanjim pacijentima. Oni plaču, uznemireni su, bolesni, sa temperaturom. Zato kažem da je pedijatrija jedna specifična delatnost i briga o deci zahteva uistinu veliko strpljenje, razumevanje i povladavanje. Pored toga što pevam deci, ako vidim da je neko od njih uznemireno, ja ga uzmem k sebi, prošetam ga kako bi se upoznalo sa okolinom, te prestalo da se boji i počelo da se oseća sigurnim. Dete mora videti da nema ničeg strašnog, dajemo im igračke, crtamo, bojimo. Jednostavno, postajemo najbolji drugovi i to je uspeh. Kada te dete pusti u njegov svet, onda je mnogo lakše dati mu terapiju, napraviti mu inhalaciju, ubosti ga lagano u ručicu kako bi primilo infuziju.

Koliko te na kraju dana posao ispunjava?

Najviše, zbog toga i svih ovih godina radim sa decom. Dečja nevinost i njihovi divni osmesi mi daju snage da se svakodnevno brinem o njima. Jer radim sa mnogo ljuvbavi i dajem mnogo ljubavi deci, i znam da je ona obostrana.

O kolegama i timskom radu, Beti kaže da svi oni predstavljaju jedan veliki profesionalan tim sa velikim iskustvom u radu sa decom. Rad u visokoprofesionalnim uslovima je motivacija za sve njih da se dokažu i da daju svoj maksimum, jer deca zaslužuju najbolju negu.