fbpx

Nakon 10 godišnje borbe za potomstvo, danas živimo za Sofiju

18.07.2018

Nakon 10 dugih godina provedenih po bolničkim hodnicima, u lečenju steriliteta i sa tri izgubljenih beba, Julija i Petar su danas ponosni roditelji Sofije. Njihova priča svedoči da upornost, posvećenost i verba u lekarski tim donose uspeh.

IDIOPATSKI STERILITET

Pre ogromne želje za materinstvo, još od samog početka, pojavila se prva prepreka, dijagnoza steriliteta i to bez ikakvog medicinski zasnovanog razloga. “Doktori su rekli da je reč o idiopatskom sterilitetu – neplodnosti bez ikakvog razloga. Sa mojim suprugom smo uradili sva moguća ispitivanja, i sva su bila sasvim u redu. Nije bilo razloga da ne zatrudnim, ali se to jednostavno nije dogodilo, a prošlo je već dugo vremena. Zabrinjavalo nas je to što već duže vreme nisam mogla ostati trudna, ali nakon nekoliko godina konačno se i to dogodilo, pozitivan test za trudnoću. Ali, problemi nisu stali tu.”, kaže Julija.

PREKID TRUDNOĆE U 20. NEDELJI

U 20. nedelji trudnoće, zbog skraćenog grla materice, bilo je potrebno uraditi hitni serklaž. Intervencija je sprovedena na državnoj Klinici za ginekologiju, ali nažalost nije rezultirala uspehom. Nakon samo nekoliko dana, Julijin vodenjak je pukao i trudnoća je završila. “Bila sam trudna sa bliznacima, trudnoća koju smo dugo isčekivali i koja nam je promenila život. Nažalost, izgubili smo obe bebe, ali smo sa suprugom bili rešeni da nastavimo da se borimo za ono koje svaki par zaslužuje, bebu u svojem naručju.”

JOŠ JEDNA TRUDNOĆA SA TUŽNIM KRAJEM

„Da se čuda dešavaju, dovoljan dokaz je to što sam samo kroz nekoliko meseci ponovo ostala trudna prirodnim putem. Nova trudnoća, nova sreća, ali i novi strah. Hoće li sve biti kao što treba, bojala sam se da ne izgubim i ovu bebu. Bila sam veoma pažljiva, brinula sam o sebi previše još od prvog dana kada sam saznala da sam trudna. Ali, ponovo se dogodilo ono čega sam najviše strahovala. U 12. nedelji trudnoće beba je izgubila srčanu akciju. Sa kiretažom je propala i druga šansa da postanem majka”, priča Julija.

TREĆA TRUDNOĆA SE PONOVO ZAKOMPLIKOVALA U 20. NEDELJI

Nakon 4. meseca ponovo sam ostala trudna. Međutim, još od samog starta počeli su određeni problemi. Neznajući da sam trudna, pila sam visoke doze antibiotika zbog ešerihije koli. Bila sam u “Adžibadem Sistini” kod d-r Gordane Petrovske, koja je uradila ultrazvuk i rekla mi je da ne brinem, da je još rano, da u prvom mesecu još nije započeta organogeneza, tako da neće biti problema. I stvarno je tako bilo. Trudnoća je bila u najboljem redu sve do te kobne 20. nedelje, kada se ponovo javio isti problem zbog kojeg sam izgubila bliznake. Grlo mi je ponovo bilo skraćeno i doktor mi je reako da je potreban hitni serklaž. Rekla sam sebi, zar ću ponovo prolaziti kroz isto. Bila sam previše uplašena i nisam znala šta da radim, samo sam bila sigurna da neću ponovo ići na Kliniku za ginekologiju. Tako je započela moja potraga za doktorom koji će spasiti moju bebu. I mogu reći da sam pronašla najboljeg!

D-R MITKO IVANOVSKI JE MOJ HEROJ

Budući da sam imala dugu istoriju kritičnih trudnoća, stalno sam na internetu tražila žene kao mene, koje su na blogovima spodeljivale vlastita iskustva. Tamo sam pročitala pozitivne komentare o d-r Ivanovskom, da je rešavao slučajeve kao što je moj. Bilo mi je jasno da mi je neophodan dobar, stručan doktor koji će biti naš heroj. Dali su mi broj d-r Ivanovskog i odmah sam ga pozvala. Na sreću, doktora sam odmah dobila i nakon što sam mu ispričala o mom stanju, zatražio je da odmah dođemo. Mislim da je put Delčevo – Skoplje bio presudan da se moje stanje još pogorša, pa kada smo stigli u “Adžibadem Sistinu” imala sam porodilne bolove i bila sam kompletno otvorena sa prolabiranim vodenjakom u vagini. D-r Mitko Ivanovski je otvoreno razgovarao samnom i sa mojim suprugom, preneo nam je sve opcije i sve rizike koji nažalost postoje, ali je obećao da će dati sve od sebe da se ova trudnoća završi srećnim krajem, Pričao je sa takvom dozom profesionalnosti, ljudskosti i poverenja da sam se u istom trenutku osetila sigurno i znala sam da ovaj doktor može uraditi i nemoguće.

12 NEDELJA NISAM USTALA IZ KREVETA

Serklaž je na sreću bio uspešan, sada su na potezu bili moja upornost i žrtva. Leženje je bila stroga preporuka d-r Ivanovskog. To sam shvatila u bukvalnom smislu reči. Isplašena putem Skopje – Delčevo i zbog udaljenosti, odlučili smo da uzmemo stan u Skoplju, kako bih bila blizu “Adžibadem Sistini” i d-r Ivanovskom. Celih 12 nedelja, bukvalno nisam ustala iz mog kreveta, osim za u toalet, ali sam pazila da i to bude što brže. Moj suprug je uzeo neplaćeni odmor i ostao je uz mene za čitavo vreme, pomažući mi. Bila sam uporna i znala sam duboko u sebi da sve mora izaći na dobro. Veliku podršku za svo ovo vreme dobijala sam i od d-r Mitka Ivanovskog, koji mi je sa svojom pozitivnom energijom i smirenošću davao snagu. Sa njim, znala sam da nema prostora za paniku.

U 32. NEDELJI PUKAO MI JE VODENJAK

Nakon 12 izdržanih nedelja, došao je dan kada je Sofija došla na svet. Pukao mi je vodenjak i odmah smo otišli u bolnicu. Budući da je beba bila mala, doktor je planirao da se porodim ptirodno, međutim stanje nije dozvoljavalo, beba je postajala tahikardična i ipak je sve završeno carskim rezom.

VIDELA SAM MOJU SOFIJU

Beba od 1.800 grama, mala i krhka… Reklam sam sebi, to je moja Sofija, moj heroj koji je izdržao kako bi konačno bili zajedno. Našoj sreći nije bilo kraja. Nakon porađaja, budući da je rođena ranije, bila je smeštena na Odeljenu za neonatalnu intenzivnu negu u rukama d-r Duška Fidanovskog, još jednog vrhunskog profesionalca koji je kompletno bio posvećen našem slučaju. Nakon 4 dana i ja sam izašla iz bolnice, ponovo tu, u Skoplju, dok je Sofija ostala još 3 nedelja. Nakon toga smo svi zajedno, sa srećom i radošću u srcima, krenuli za naše Delčevo. Dok smo živi bićemo zahvalni d-r Mitku Ivanovskom, zbog toga što je bio tu sa nama, zato što je bio i doktor i drug, profesionalac i spontan kad je bilo neophodno. Zahvaljujući njegovoj stručnosti, nakon 10 godina, svke noći spavam mirno i budim se srećna jer sada imam novi razlog i smisao života.

Sa poštovanjem,

Julija i Petar Kacarski