fbpx

Doktori iz „Adžibadem Sistine“ su mi spasili život

04.04.2017

Dugim koracima i širokim osmehom, 24-godišnji Nikolče Stojčevski iz Prilepa je hitao kroz hodnik bolnice, ka ambulanti Odeljenja za neurologiju. Nestrpljivo je čekao da vidi i iznenadi d-r Milča Demerdžijeva i d-r Ljupča Stojkovskog. Stigavši do vrata, otvorio ih je i snažno i ponosno uzviknuo: „Doktori, gledajte, sam hodam, ustao sam na noge“.

NAKON 4-5 DANA KOMPLETNO PARALIZOVAN

Nikolče je došao na redovni pregled mesec dana nakon što je bio otpušten iz bolnice sa teškom formom poliradikuloneurita, ozbiljnom dijagnozom koja ga je vezala za krevet. Njegovo putešestvije po bolnicama je započelo neznačajnim simptomima, koji su bili posledica stomačnog virusa, sve dok nije izgubio kontrolu nad čitavim telom i postao nepokretan.

„Osećao sam veliku iznemoglost u rukama i nogama, nisam mogao da se krećem i da hodam. Jednog dana, vraćajući se kući, samo što sam izašao iz auta, pao sam. Bio sam začuđen kako sam uopšte mogao voziti auto. Sledećeg dana stanje je bilo još gore“, objašnjava Nikolče, koga je porodica nakon toga odnela u bolnicu.

DA BUDEMO SPREMNI NA NAJGORE

Pet dana, umesto dijagnoze i tretmana, porodica je beznadežno lutala bolnicama, dok se stanje Nikolčeta drastično pogoršavalo, da bi na kraju prestao da oseća čitavo telo i postane paralizovan od glave do pete. „Prvo su mu bile ukočene noge, a oduzetost je svakoga dana rasla i prešla je na ruke. Počela je da mu trne i vilica, pa nije mogao da jede. Budući da se stanje svakoga dana pogoršavalo, na naš zahtev došli smo u Skoplju. Sve se ovo dešavalo u roku od nekoliko dana. Kad smo došli ovde, on je sav bio ukočen a mi smo bili krajno uspaničeni. Na kraju su nam rekli da se situacija u kojoj se Nikolče nalazio može završiti loše i da budemo spremni i na najgore. Kao majka, jedino sam ja bila prisebna i prvo o čemu sam pomislila je bila Klinička bolnica Adžibadem Sistina“, objšnjava Cveta Stojčeska, dok kroz osmeh gleda u svog sina Nikolčeta. Zagrilivši ga, kroz suze je rekla: „Ne želim ni da pomislim šta bi se dogodilo da nismo došli ovde“.

DIJAGNOZA POSTAVLJENA NAKON 5 DANA TUMARANJA

Nikolče je odma bio hospitalizovan u „Adžibadem Sistini“ sa dijagnozom koju je postavio d-r Milčo Demerdžiev, teža forma poliradikuloneurita. Svaki momenat je bio važan da se spase život ovog mladog momka. „Narednog dana, stanje se dramatično pogoršalo, bolest je napredovala i on je sa Odeljenja bio prebačen na intenzivnu negu. Bio je intubiran i postavljen mu je respirator zbog strašno loše saturacije. Kako je bolest obuhvatila i nerve na licu i mimiku, on je postao kompletno nepokretan. Četiri do pet dana je bio na kanili budući da se bolest nije povlačila. Postavljena mu je traheostoma kako bi se sprečili rizici od nastajanja ožiljka na trahei, koje kasnije teško zazdravljaju“, izjavio je d-r Milčo Demerdžiev.

NA SVAKA DVA DANA KRV SE PROČIŠĆAVALA

Nakon jednonedeljne borbe, počeli su i prvi minimalni, ali značajni znaci poboljšavanja. Nikolče je počeo da pokreće nadkolenice i ramena.

„Napravljene su 4-5 plazmofereze budući da je bolest autoimuna, a krv je bila čišćena na svaka 2-3 dana od antitela. Sve mere za sprečavanje respiratornih infekcija i dekubita su bile preduzete. Pravljene su masaže svakog dana kako bi se aktivirala kompletna nepokretnost. Nakon dve nedelje od početka kretanja, odneli smo ga na odeljenje gde je počeo intenzivni fizikalni tretman“ objašnjava d-r Milčo Demerdžiev.

NAKON 34 DANA BORBE, NAPOKON KUĆI

Nakon 34 dana provedena na bolničkom lečenju, Nikolče je krenuo kući. Upornošću, za samo dve nedelje, ustao je na noge, a nakon mesec dana počeo je da se kreće sam. Sada, kad ima drugu šansu za život, kaže da će živeti punom parom budući da, kao što kaže, niko ne zna šta nas čeka sledećeg jutra. Bolest je za njega prošlost, jedini spomen su nova prijateljstva sa doktorima i presonalom iz „Adžibadem Sistine“.

NE GUBITE NADU

„Prezadovoljan sam uslugom ovde, odličan 5. Počev od hrane do nege. U nijednom momentu nisam bio ostavljen sam. I u intenzivnoj nezi, i na odelejnju. Za mene se brinuo čitav tim doktora. Ivica, obe Ivane, Saše – svi su bili stalno uz mene. Kada su imali slobodno vreme, oni bi dolazili da mi prave društvo. Dvojili su od vlastitog vremena da bi ga posvetili meni. Vraćali su mi nadu da će biti dobro i da ću ponovo ustati na noge. Da ne zaboravim i Anu Antovsku, koja me je posećivala svakog dana i brinula se da moja ishrana bude najbolja. Savetujem i ostale pacijente da nikad ne gube nadu jer za sve postoji lek. Kao što je pronađen za mene, tako će i za druge“, izjavio je Nikolče o vremenu provedenom u Kliničkoj bolnici „Adžibadem Sistina“.

MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP JE DAO REZULTATE

„Navremeni multidisciplinarni pristup u lečenju ovih bolesti, daje rezultate. Deo tog pristupa je plazmofereza. To je procedura koju mi rutinski izvodimo zahvaljujući iskustvu tima. Ova procedura je doprinela brzom ozdravljenju Nikolčeta. Plazmofereza znači promena plazme tela, čime se pročišćavaju antitela koja izazivaju bolest“, izjavio je d-r Ljupčo Stojkovski.

POSEBNA ISHRANA ZA NIKOLČETA

„D-r Ljupčo Stojkovski me je pozvao da se pobrinem za ishranu jednog mladog momka kome je bio potreban specijalni hiperkaloriski i hiperproteinski unos hrane. Zajedno smo se uputili ka Odeljenju za intenzivnu negu i tad sam se prvi put srela sa Nikolčetom. On nije imao apetita, bio je malo uznemiren i plašio se da guta. Zbog toga nije unosio dovoljno hranljivih materija. Popričali smo i dogovorili smo se da mora početi sa unošenjem hrane kako bi zazdravio. Nikolče je prihvatio moje savete, i počeo je da dobija na snazi i težini. Bila sam presrećna. Svakodnevno sam išla do njega, dva do tri puta, sve do njegovog izlaska iz bolnice, da proverim dali unosi dovoljno kalorija i hranljivih materija. Posebno me je obradovao telefonski poziv, dan nakon njegovog odlaska kući, u kojem je on pohitao da mi kaže da jede sve onako kako smo se bili dogovorili, da ne brinem i da se oseća divno. Zadovoljstvo nakon ovakve uspešne saradnje, koja je zasnovana na poverenju, stvarno nema cenu. Moja profesija ima drugo ime, a to je ljubav!“, izjavila je Ana Antovska, nutricionista.